Maslinari na hrvatskom otoku tuže lokalni grad zbog vlasništva nad zemljom

Ulje iz najnovije berbe divlje lunske masline neće biti senzacija.

"Prave berbe uopće nije bilo, a ono malo ploda što je ubrano nije za vrhunske rezultate”, s opipljivom tugom u glasu rekao je Želimir Badurina, predsjednik Zadruge Lun maslina na otoku Pagu.

Badurina je u proljeće ove godine s oduševljenjem prihvatila inicijativu predsjednika Udruge maslinara Zadarske županije Ivice Vlatkovića za proizvodnju ulja od divljih lunskih maslina te, zajedno s uljima Dalmacija, pošaljite na NYIOOC World Olive Oil Competition.

Lunski maslinici prostiru se na 400 hektara s 80,000 stabala divljih maslina, jedan od najvećih divljih maslinika na svijetu.

Intenzivna vrućina praktički je izgorjela cvjetove, oplodnja je pošla po zlu, pa su neki plodovi koji su preživjeli toplinski udar s vremenom počeli oboljevati. The â € <"lisnati” plodovi su pocrnili i također otpali.

Kako jedna nevolja ne dolazi sama, bili su i stari lunski maslinici posjećuju štetnici, uključujući maslinove voćne mušice, svrdla i moljca.

"Nije bilo zdravog voća od kojeg se može napraviti jedno jako, vrhunsko ulje”, rekao je Badurina.

No, nedostatak kvalitetnog maslinovog ulja za slanje u New York nije jedini problem s kojim se proizvođači na Pagu suočavaju. Badurina je rekao da je u prvi plan izbilo temeljno pitanje tko je vlasnik zemlje na kojoj rastu masline.

Na ovom dijelu otoka uzgajivači su vlasnici stabala maslina, ali ne i zemljišta na kojem rastu.

Zbog toga neki smatraju da ulje nije 100 posto njihovo, možda čak i ilegalno proizvedeno. Badurina to naziva Lunskim paradoksom, reliktom prošlosti koja datira iz 1848. godine, kada je ukinuto kmetstvo.

Lun je tada bio pod lokalnom upravom Raba, susjednog otoka, i dobio je područje maslinika.

Plodna stabla maslina upisana su u zemljišne knjige. Svaka maslina ima vlasnika, a Lun je zajednički posjedovao zemljište i pašnjak kao zemljišna zajednica. Taj je aranžman trajao do osamostaljenja Hrvatske od Jugoslavije 1990-ih.

Badurina je rekao da je s hrvatskom neovisnošću došla i tiha nacionalizacija. Grad Novalja i hrvatska Vlada uknjižili su zemljište.

To je postalo jasno domaćim poljoprivrednicima tijekom vladavine Ive Sanadera, hrvatskog premijera od 2003. do 2009., i naknadnog donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 2013. godine.

U zakonu je izričito stajalo da će država Hrvatska svoje zemljište dati u funkciju putem javnog natječaja za najvišu ponudu.

Tek tada je to postalo jasno domaćim proizvođačima â € <"o čemu se radi u igri.” Područje maslinika i najatraktivniji dio, 70 do 80 hektara poznat kao Lunjski maslinici, mogao se prodati bilo kome.

Ujedno su sve poznatije lunske masline zbog svog atraktivnog položaja postizale sve više cijene. Kao rezultat toga, Badurina je rekao da su uzgajivači smatrali da neće moći kupiti zemljište na dražbi.

Kako im se zemlja ne bi rasprodala ispod nogu, poljoprivrednici su podnijeli tužbu. U međuvremenu su se okupili u Lunjskoj maslinarskoj zadruzi, čiji je Badurina osnivač i prvi upravitelj. Slične uloge obnašao je i u Udruzi lunjskih maslinara.

"Odlučili smo pokrenuti tužbu protiv države i grada za vlasništvo nad zemljištem”, rekao je. â € <"Okupili smo 85 obitelji koje su podnijele tužbu. Oni su nasljednici onih koji su se odselili i posjeduju stablo masline.”

"Mi nismo vlasnici zemljišta, a uknjižili smo vlasništvo nad voćkama i pravo na cijepljenje maslina”, dodao je Badurina. â € <"To smo dobili neposredno prije nego što smo dobili zemlju 1848. godine kada je ukinuto kmetstvo u Austro-Ugarskoj, a zemlja je data stanovnicima Luna.”

Badurina je kazao da su prvi signali iz Grada Novalje bili da će općina priznati zahtjeve uzgajivača na zemljište. Dodao je kako bi dogovorom s tužiteljima zemljište Lunjskih maslinika trebalo vratiti vinogradarima.

No, kolektivne i pojedinačne tužbe još su u tijeku, a do tada će vinogradari na Lunu imati problema s pristupom bespovratnim sredstvima države i Europske unije.

Badurina je upozorio da će neberbe, poput ove ove godine, biti sve češće jer se dio sredstava kojima su uzgajivači ranije pristupali koriste za praćenje i sprječavanje širenja štetnika.

"Mislimo da nasljeđujemo masline i svaku dodatnu vrijednost koja proizlazi iz njih tisućljetnog drveća, a grad i država trebaju sve to podržati”, rekao je Badurina. â € <"Spremni smo i na kompromis: država bi nam mogla dati zemljište u dugoročni zakup.”