Maslinov moljac prijeti brazilskim usjevima: istraživači traže rješenja

Rezime

Brazilski istraživači proveli su dvije studije o upravljanju najezdom maslinovog moljca u Rio Grande do Sul, testirajući botanički insekticid i uvodeći Darwinove vrste osa kao potencijalne predatore. Botanički insekticid pokazao se obećavajućim u kontroli ličinki maslinovog moljca, dok su Darwinove ose uspjele parazitirati na gusjenicama, nudeći potencijalni alat za integrirano suzbijanje štetočina za uzgajivače maslina u regiji.

Dvije studije koje su proveli brazilski istraživači ocrtavaju nove metode za borbu protiv zaraze maslinovim moljcima, koji su uobičajeni u maslinicima najjužnije države Rio Grande do Sul.

Ličinke maslinovog moljca, također poznatog kao Palpita forficifera, hrane se mladim lišćem i granama masline, šteteći razvoju novosađenih stabala.

Trenutačno uzgajivači suzbijaju zaraze nakon otkrivanja ličinki prskanjem insekticidima. Međutim, malo je sintetičkih insekticida registrirano pri brazilskom Ministarstvu poljoprivrede i stočarstva.

Posljedično, istraživači su proveli odvojene studije o učinkovitosti botaničkog insekticida za kontrolu populacije i uvođenje ciljanog predatora. Njihova otkrića predstavljena su na drugoj Latinoameričkoj konferenciji o maslinovom ulju, koja je održana u Montevideu, Urugvaj.

U prvoj studiji, istraživači su testirali botanički insekticid s oksimatrinom kao aktivnim sastojkom u usporedbi s uobičajenim sintetičkim insekticidom sa spinetoramom kao aktivnim sastojkom.

Otkrili su da botanički insekticid na bazi oksimatrina djeluje slično kao sintetski insekticid na ličinke maslinovog moljca, iako je bio manje učinkovit protiv odraslih jedinki.

"Rezultati pokazuju da bi botanički insekticid mogao biti ekološki prihvatljiva i prikladna opcija za P. forficifera jer može uzrokovati smrtnost sličnu sintetičkom insekticidu", napisali su. â € <"Preporučuju se terenska ispitivanja u komercijalnim maslinicima kako bi se bolje utvrdio utjecaj oksimatrina na P. forficifera".

U drugom istraživanju izvedeno je vitro, istraživači su testirali mogu li Darwinove vrste osa prirodno parazitirati na gusjenici masline. Ovo je uzgajivačima u Rio Grande do Sul, najvećoj regiji za proizvodnju maslinovog ulja u zemlji, i susjednoj Santa Catarini, omogućilo novi integrirani alat za suzbijanje štetočina.

Prema istraživačima, dvije Darwinove vrste osa – Eiphosoma sp. nov. i Temeluche sp. nov. – tek su nedavno otkrivene u južnom Brazilu, a nijedna prethodna studija nije ispitivala hoće li prirodno loviti gusjenice masline.

Istraživači su prikupili ličinke maslinovih gusjenica iz maslinika u Chapecóu, Santa Catarina, i Pelotas, Rio Grande do Sul, prije nego što su uveli ličinke dviju vrsta Darwinovih osa i ostavili zaražene uzorke da se inkubiraju.

Nakon 14 sati inkubacije, obje ličinke vrste Darwinove ose izašle su iz ličinki gusjenice masline, što sugerira da one mogu prirodno loviti gusjenice u nekontroliranom okruženju.

Istraživači u Italiji poduzeli su slične studije utvrditi mogu li samurajske ose biti učinkoviti prirodni grabežljivci smeđe marmorirane smrdibube, prijenosnika smrtonosnih Xylella fastidiosa bakterija.

Njihovi rezultati pokazuju da je osa učinkovito parazitirala na više od jedne trećine jajašaca smrdibuba u jednoj regiji na sjeveru zemlje.

Slični napori u južnoj Španjolskoj otkrili su da su iberijski mravi prirodno plijen na ličinke maslinovog moljca u maslinicima bez narušavanja ostatka ekosustava.

"Ova su otkrića važna za provjeru prirodne biološke kontrole maslinove gusjenice u maslinicima", zaključili su istraživači.