Dijabetes tipa 2 diljem svijeta ima epidemijske razmjere, a više od 300 milijuna već ima stanje s procijenjenim porastom na 600 milijuna dijagnosticiranih slučajeva do 2030. godine.

Informacije o smanjenom riziku od dijabetesa tipa 2 prilično su česte. Međutim, pronalaženje informacija o liječenju i liječenju za osobu koja već ima dijabetes tipa 2 može biti nešto teže.

Stoga je ovaj članak zamišljen kao mini pregled svojevrsne literature, ukazujući na neka nedavna istraživanja o maslinovom ulju i njegove potencijalne koristi za upotrebu kao prehrambena intervencija u liječenju dijabetesa tipa 2.

Endoplazmatski stres retikuluma (ER) središnji je posrednik za disfunkciju beta-stanica gušterače kod dijabetesa tipa 2. Studija in vitro objavljena u časopisu Biochemical and Biophysical Research Communications, 2016. godine, istraživala je može li tirozol, antioksidativni polifenolni spoj koji se nalazi u maslinovom ulju, zaštititi od disfunkcije beta-stanica. Istraživači su otkrili da je tirozol u stvari zaštitio od beta-stanice ER izazvane stresom stanične smrti, što sugerira da bi ga trebalo istražiti kao terapijsko sredstvo za poboljšanje inzulinske rezistencije i dijabetesa.

Inzulinska rezistencija (IR) jedan je od glavnih doprinosa poteškoćama u održavanju kontrole glukoze u krvi. Studija objavljena u Diabetologia, 2015., randomizirala je 642 pacijenta na mediteransku prehranu obogaćenu maslinovim uljem (MedDiet) (35 posto masti; 22 posto od mononezasićenih masti) ili dijetu s niskim udjelom masti (manje od 28 posto masti) kako bi se utvrdilo je li Dijetalna intervencija utječe na tkivno specifičnu IR i funkciju beta-stanica. Studija je pokazala da su obje dijete poboljšale IR, međutim, IR jetre se više poboljšava prehranom s niskim udjelom masti, dok bi mišićni IR i mišić+jetra IR mogli imati više koristi od MedDieta obogaćenog maslinovim uljem.

U ovom trenutku ne postoje klinička ispitivanja koja bi procjenjivala ulogu prehrambenih uzoraka na učestalost mikrovaskularnih komplikacija poput retinopatije i nefropatije kod dijabetesa tipa 2. Post hoc analiza kohorte sudionika dijabetesa tipa 2, objavljena u Diabetes Care, 2015., pokazuje da MedDiet dopunjen EVOO-om može zaštititi od dijabetičke retinopatije, komplikacije koja dovodi do sljepoće, ali ne i nefropatije.

Prema detaljnom pregledu 2824 studije, objavljenom u British Medical Journalu, 2015., konzumiranje MedDiet-a povezano je s boljom kontrolom glikemije i kardiovaskularnim čimbenicima rizika, čak i u usporedbi s prehranom s niskim udjelom masti.

Klinička stanja povezana s pretilošću, poput dijabetesa tipa 2, pokazuju poboljšanja dnevnim unosom konjugirane linolne kiseline (CLA) ili ekstra djevičanskog maslinovog ulja (EVOO). Studija o miševima objavljena u The Journal of Nutritional Biochemistry, 2015, istraživala je može li dodatak prehrani CLA ili EVOO promijeniti tjelesni metabolizam povezan s mitohondrijskom energijom. Studija je otkrila da iako EVOO sam nije promijenio nijedan metabolički parametar, u kombinaciji s CLA štiti od IR i povećanja jetre, dok CLA poboljšava mitohondrijsko djelovanje i tjelesni metabolizam.

Prema istraživanju objavljenom u Biochimia et Biophysica Acta, 2014, oleinska kiselina, glavna biološka komponenta u maslinovom ulju, primarna je komponenta lipida u membrani i pomaže u regulaciji membranskih struktura tako što ima sposobnost inkorporiranja u fosfolipide, što ima različite prednosti stanični sastav. Također se smatra da membrane bogate oleinskom kiselinom povećavaju fleksibilnost kako bi pospješile transport glukoze GLUT4 u stanice i pomogle u preokretanju IR-a izazvanog zasićenim masnim kiselinama.

U 8.1-godišnjem praćenju 4-godišnjeg randomiziranog ispitivanja, objavljenom u Diabetes Care, 2014., procijenjeni su dugoročni učinci dviju prehrambenih intervencija na 215 sudionika s prekomjernom tjelesnom težinom s novodijagnosticiranim dijabetesom tipa 2. MedDiet s niskim udjelom ugljikohidrata (LCMD) (manje od 50 posto ugljikohidrata) uspoređen je s tipičnom dijetom s niskim udjelom masti (manje od 30 posto masti) na temelju potrebe za antihiperglikemijskim lijekovima. LCMD je rezultirao značajno većim smanjenjem razine HBA1c, višom stopom remisije dijabetesa i 2-godišnjom razlikom u potrebi za lijekovima za dijabetes u usporedbi s dijetom s niskim udjelom masti.

Dislipidemija je posljedica metaboličkog sindroma i česta je u osoba s dijabetesom tipa 2. Studija in vitro na stanicama jetre štakora, objavljena u The Journal of Nutritional Biochemistry, 2014., pokazala je da hidroksitirosol, tirozol i oleuropein, fenoli prisutni u EVOO, inhibiraju sintezu masnih kiselina i triglicerida, podržavajući druga istraživanja koja pokazuju da maslinovo ulje ima pozitivne koristi na razinu kolesterola.

Studija objavljena u Clinical Nutrition, 2013., randomizirala je 110 pacijenata s metaboličkim sindromom na MedDiet + EVOO; MedDiet + orašasti plodovi; ili dijeta s malo masnoće kako bi se istražio učinak MedDieta na sistemske oksidativne biomarkere. Rezultati su pokazali da je u usporedbi s prehranom s niskim udjelom masti MedDiet smanjio oksidativno oštećenje lipida i DNA kod osoba s metaboličkim sindromom.

Ovo nije iscrpan popis istraživanja koje istražuje blagodati maslinovog ulja u liječenju i upravljanju dijabetesom tipa 2, samo kratki pregled nedavnih dokaza. Međutim, čini se da istraživanje pokazuje da maslinovo ulje, njegovi fenoli, polifenoli i svojstva mogu pomoći poboljšati neke od ključnih mehanizama koji su uključeni u razvoj i progresiju dijabetesa tipa 2, što je prikladna preporuka kao dio zdrave prehrambene intervencije.