Muhe s hranom bogate šećerom oštećene su doživotno i umiru brže

Preporučeni dnevni unos šećera za odraslu osobu s normalnim indeksom tjelesne mase iznosi oko 25 grama dnevno, odnosno oko 5 posto dnevnog unosa kalorija, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Jedna limenka koka-kole sadrži 39 grama šećera.

Šećer koji se često nalazi u â € <'nevina hrana poput preljeva za salatu bez masnoća ili žitarica s više zrna, dovodi do povišenog kolesterola, bolesti srca, pretilosti, nekontroliranog rasta i razmnožavanja stanica, dijabetesa, metaboličkog sindroma i još mnogo toga. Uslijedila je logična rasprava o tome treba li ga smatrati bijelim zlatom ili bijelim otrovom.

Ironično, zemlje prvoga svijeta, u kojima protok informacija obiluje, poput SAD-a, Njemačke ili Nizozemske, i dalje svakodnevno konzumiraju 126, 103, odnosno 103 grama šećera, zauzimajući tri prva mjesta na popisu 10 zemalja koje konzumiraju šećer u svijetu.

Pravovremenije nego ikad, istraživanje Sveučilišnog koledža u Londonu, koje je objavljeno u siječanjskom izdanju časopisa Izvješća stanica, sada zvoni na uzbunu zbog još jedne previdjene opasnosti od jedenja šećera u nominalnoj vrijednosti: Prekomjerna konzumacija šećera može imati dugotrajne učinke čak i nakon usvajanja zdrave prehrane.

Istraživački tim, sastavljen od znanstvenika s UCL-a i australijskog sveučilišta Monash, usporedio je životni vijek ženskih muha hranjenih prehranom koja sadrži 5 posto šećera (zdravog) sa mušama kojima se daje osam puta veća količina. Obje su se skupine muha hranile tri tjedna prije nego što su krenule na zdravu prehranu.

Tim je otkrio da su bez obzira na zdravu prehranu u kasnijoj fazi, muhe prije hranjene prehranom s visokim udjelom šećera počele umirati ranije, a u prosjeku su imale 7 posto kraći životni vijek (muhe žive do 90 dana).

Na molekularnoj razini to se pripisivalo a â € <"reprogramiranje gena ”uzrokovano prehranom bogatom šećerom konzumiranom u ranoj odrasloj dobi. Ukratko, šećer je potisnuo aktivnost tipa gena povezanog s dugovječnošću, FOXO.

"FOXO je vrsta gena koja se naziva transkripcijski faktor ”, objasnio je Adam Dobson, istraživač s Instituta za zdravo starenje s UCL-a. Olive Oil Times.

"Faktori transkripcije zanimljivi su jer reguliraju druge gene. Dakle, ako promijenite aktivnost transkripcijskog faktora, u ovom slučaju, jedući prehranu s visokim udjelom šećera, možete neizravno promijeniti aktivnost mnogih drugih gena i izazvati opsežne sekundarne učinke. "

"Još ne znamo točno što se događa nizvodno od FOXO-a ”, rekao je Dobson, â € <"ali mislimo da je to vjerojatno jedan od ovih sekundarnih učinaka, jer FOXO regulira gene koji mijenjaju fizikalnu strukturu DNA. To bi moglo objasniti reprogramiranje ekspresije gena i životni vijek, jer struktura DNA može utjecati na to koji se geni uključuju ili isključuju. "

"Važno je da se čini da muhe i crve koji nemaju FOXO šećer reprogramira “, dodao je Dobson.

Budući da gen FOXO doprinosi dugovječnosti širokog spektra vrsta, uključujući ljude, nalazi UCL studije bitni su za naše razumijevanje povezanosti promjena u prehrani i ekspresiji gena s tempom starenja.

Bi li bilo proizvoljno ili prerano tvrditi da je šteta koju previše šećera nanosi našim organizmima nepovratna?

"O ljudima ne možemo sa sigurnošću reći ništa jer smo gledali samo muhe i crve ”, rekao je Dobson. â € <"Ali pokazali smo da ti organizmi imaju dugoročne molekularne implikacije na svoju prošlu prehranu zbog suzbijanja šećera FOXO.

"Postoje neki dokazi da je FOXO važan za ljudsku dugovječnost i znamo da potrošnja šećera kod ljudi raste. Dakle, iako ne znamo je li ono što smo pokazali kod muha i crva vrijedi i za ljude, svi dijelovi su tu. "

• Adam Dobson


• Svjetski atlas