Studija rasvjetljava utjecaj globalne proizvodnje hrane na okoliš

Novo istraživanje objavljeno u Nature Sustainability detaljno opisuje utjecaje globalne proizvodnje hrane na okoliš.

Njegov glavni autor vjeruje da četverogodišnje istraživanje – koje je koristilo izvješće Ujedinjenih naroda iz 2017. za ispitivanje gotovo 99 posto globalne proizvodnje hrane na kopnu i moru – nudi ljudima način da procijene kako njihovi obrasci prehrane utječu na planet i održivi put do boreći se protiv gladi.

"Ove informacije nam pomažu da bolje razmislimo o hrani koju jedemo i pritisku okoliša koji ona ima na naš planet,” rekao je Ben Halpern, direktor Nacionalnog centra za ekološku analizu i sintezu Sveučilišta Kalifornija u Santa Barbari. Olive Oil Times. â € <"Teška vijest je da je potrebno malo rada da pažljivo razmislite o svojoj prehrani.”

Koristeći potrošnju slatke vode, emisije stakleničkih plinova, narušavanje staništa i onečišćenje hranjivim tvarima, istraživači su usporedili kumulativni utjecaj na okoliš proizvodnje jedne funte ili kilograma za širok raspon namirnica.

Međutim, Halpern je rekao da tim nije mogao uzeti u obzir svaki čimbenik okoliša, poput sječe šuma, uporabe pesticida i degradacija plodnosti tla, zbog nedostatka podataka. Osim toga, nisu uzeti u obzir pozitivni utjecaji na okoliš, kao što je sekvestracija ugljičnog dioksida usjevima drveća.

"Ono što ovdje imamo je konzervativna procjena tih pritisaka jer nedostaju važni čimbenici,” rekao je.

Rezultati studije pokazali su da proizvodnja mesa od krava i svinja te proizvodnja riže, pšenice i uljarica imaju najgori utjecaj na okoliš. Međutim, njihov negativan utjecaj na okoliš vrlo je različit.

Istraživači su otkrili da 60 posto kumulativnog utjecaja uzgoja goveda za govedinu dolazi od emisije stakleničkih plinova, dok se još 31 posto pripisuje zagađenju hranjivim tvarima i proizvodnji stočne hrane.

U međuvremenu, većina utjecaja usjeva riže i pšenice rezultat je poremećaja staništa i ogromne količine korištene slatke vode.

Sveukupno, globalna proizvodnja hrane koristi oko 50 posto Zemljine nastanjive površine, više od 70 posto dostupne slatke vode i emitira između 23 i 34 posto emisija stakleničkih plinova koje uzrokuje čovjek.

"Nažalost, nismo bili u mogućnosti razdvojiti informacije na određene proizvode,” rekao je Halpern. Kao rezultat, proizvodnja maslinovog ulja je grupiran u veću kategoriju s uljima uljane repice, sjemenki pamuka, sjemenki sezama i suncokreta.

"Ne znamo pojedinačni doprinos svake od tih vrsta ulja jer nisu prijavljeni,” dodao je.

Međutim, Halpern je rekao da je opseg proizvodnje važan čimbenik koji treba imati na umu, budući da će široko zasađeni usjevi zauzeti više resursa.

Kao rezultat toga, sugerirao je da proizvodnja maslinovog ulja ima relativno mali utjecaj na okoliš u usporedbi s drugim usjevima uljarica koji se intenzivno uzgajaju.

"Jednogodišnjim usjevima potrebno je puno više vode i puno više zemlje, pa će vjerojatno imati veći pritisak na okoliš nego maslinovo ulje,” rekao je Halpern.

Iako istraživači nisu uzeli u obzir sekvestraciju ugljika, prethodne studije su otkrile da su sve tri kategorije maslinika – tradicionalni, visoke i super-guste – djeluju kao ponori ugljika.

U studiji iz 2021. godine, istraživači sa Sveučilišta Jaén u Španjolskoj otkrili su da tradicionalni maslinici hranjeni kišom izdvajaju procijenjenih 5.5 kilograma ugljičnog dioksida po kilogramu proizvedenog maslinovog ulja. Ta brojka pada na 4.3 u navodnjavanim maslinicima.

U međuvremenu, visoke gustoće i maslinici super visoke gustoće sekvestrirati 2.7 kilograma ugljičnog dioksida po kilogramu proizvedenog maslinovog ulja.

Uz proučavanje utjecaja svake vrste proizvodnje hrane na okoliš, istraživači su promatrali i utjecaje proizvodnje hrane u svakoj zemlji.

Otkrili su da pet zemalja čini polovicu globalnog utjecaja proizvodnje hrane na okoliš: SAD, Kina, Indija, Brazil i Pakistan.

Istraživači su također otkrili da zemlje proizvode istu hranu s različitim utjecajima na okoliš.

Na primjer, otkrili su da je SAD 2.4 puta učinkovitiji od Indije u proizvodnji soje zahvaljujući korištenju tehnologije za postizanje većih prinosa uz manje emisije stakleničkih plinova. SAD je najveći svjetski proizvođač soje, a Indija je peti po veličini.

Sličan trend uočen je za demerzalne ribe, koje žive i hrane se na dnu oceana, pri čemu je Rusija lovila tu ribu 1.5 puta učinkovitije od Kine i 1.9 puta učinkovitije od Brazila.

"To je jedna od stvarno moćnih stvari koje smo učinili s ovim analizama tako što smo mogli mapirati gdje se stvari događaju i razlike u pritiscima na okoliš u proizvodnji na različitim mjestima,” rekao je Halpern.

"Svaka zemlja ima razlike u tome koliko je dobra ili loša u proizvodnji hrane,” dodao je. â € <"Tako da možete početi shvaćati te razlike i možda donositi odluke na temelju tih razlika.”

Halpern je prvotno započeo projekt kako bi zadovoljio svoju urođenu znatiželju o utjecaju svoje prehrane na okoliš.

Nakon čitanja bezbrojnih novinskih izvještaja o značajnom utjecaj proizvodnje mesa na emisiju stakleničkih plinova, postao je peskatar.

Međutim, brzo je shvatio da iako su se mnoga novinska izvješća temeljila na znanstvenim studijama, nijedna od njih nije uzela u obzir druge utjecaje proizvodnje hrane na okoliš.

Sada kada je ova studija dovršena, Halpern se nada da će pomoći kreatorima politika i pojedinačnim potrošačima da donesu informirane odluke o održivoj proizvodnji hrane.

"Bilo bi divno ako naš rad može pomoći u informiranju o promjenama u Farma Bill ili, na međunarodnoj razini, trgovinska politika koja strukturira poticaje za različitu proizvodnju hrane,” rekao je.

"Ako nam je stalo do održivog prehrambenog sustava i zdravih ljudi, moramo ponovno razmisliti o mnogim detaljima [o tome gdje i kako se proizvodi hrana],” dodao je. â € <"Kad bi naši rezultati mogli pomoći pri informiranju o nekim od tih promjena, to bi bio vrlo dobrodošao ishod.”

Halpern trenutno prati ovo istraživanje s drugom studijom o implikacijama utjecaja proizvodnje hrane na okolišnu pravednost.

"To često čujemo u smislu onečišćenja u tvornicama kao primjera gdje ti štetni ishodi po ljudsko zdravlje nerazmjerno utječu na manjine i podzastupljene skupine,” rekao je.

"Naš rad počinje istraživati ​​mogu li i kako ovi pritisci hrane na okoliš imati slične posljedice za ljude diljem planeta,” zaključio je Halpern.